Evo priznajem ja sam jedna od onih smaračica iz autobusa, koja koja tinejdžere nindža kornjače smara, kada god se nađu u mojoj blizini.
Uđem tako nadrndana, u jutarnjim časovima u autobus, idem na posao, mada, radije bih se kući izležavala do podne i gledala star wars.
I onda u tom ludilu mojih jutarnjih frustracija, luda žena, uđe tinejdžer nindža kornjača sa školskim rancem na leđima. Počinje guranje. Ne pada mu na pamet da skine taj ranac, pun knjiga, kao da mu je srastao sa leđima. Ćutim, kuliram, brojim do deset i onda bummm…
-Alo nindža kornjačo možeš li da skineš taj ranac sa leđa? Nemo me gleda, ne kapira zašto ga ova luda žena smara u sedam ujutru, a nije se još ni razbudio. Onda u zavisnosti od nadrndanosti, veličine ranca i koliko još autobuskih stanica imam do posla, kreće edukacija mlađane kornjače.
-Da li si svestan da tim rancem doslovno zauzimaš još jedno mesto u autobusu? Da li si ti nindža kornjača ili čovek? Skidaj taj ranac sa leđa! Napravi mesta! Zbunjeno mladunče uglavnom skine ranac sa leđa, jer vidi da ima posla sa “budalom”, odnosno samnom.
Svi srećni i zadovoljni, dobili extra mesto u autobusu, ja izbacila jutarnje ludilo, a tinejdžer se definitivno razbudio i biće prisutan već na prvom, a ne na trećem času, kad se inače uključi.
Dobro jutro divan je i sunčan dan.
Zondra
Нема коментара:
Постави коментар